2007-02-27

Autor: Suzana Bandić

Nedjelja, 25 Veljača 2007

Bivši politički zatvorenik zločinačkog komunističkog sistema, Rado Pejić, robijao je sa nepunih devetnaest godina i nakon toga bio prisiljen na emigraciju. Za Narodni list izjavio je: Bio sam najmlađi politički zatvorenik u Staroj Gradiški!
Image
Rado Pejić je ruku UDB-e i zločinačkog komunističkog režima osjetio već kao osamnaestogodišnjak. Dok je služio redovni vojni rok u bivšoj JNA izrekao je nekoliko krivih riječi koje su ga odvele na robiju. Osuđen je na na dvije godine strogog zatvora koju je izdržavao u Staroj Gradiški

Tekst i foto: Suzana Bandić

Rado Pejić je bio jedan od brojnih mladih hrvatskih domoljuba koji je sedamdesetih godina izrekao svoje nezadovoljstvo tadašnjim komunističkim režimom, te pokazao da je nacionalno svjesta. Bio je na redovnom odsluženju vojnog roka u  JNA. Od tadašnjeg pretpostavljenog časnika dobio je zaduženje održavati nastavu za ročnike. U sklopu te nastave izrekao je nekoliko rečenica koje su odisale nacionalnom sviješću, a samim time to se u to vrijeme tretiralo kao neprijateljska propaganda.

NL: Gdje i kada Vam je suđeno?
Suđeno mi je u Zagrebu. Sudac mi je bio Ivan Fumić. On se danas izdaje za velikog hrvatskog antifašistu. Sudio mi je protiv tadašnjeg zakona, a i ustava. Danas ga čuva Manolić i njegovi pretorijanci.

NL: Za što Vas je teretila optužnica?
Teretili su me za neprijateljsku propagandu.

NL:  Kako je glasila presuda?
Osuđen sam na dvije godine stogog zatvora u Staroj Gradiški.

NL: Imali ste tada nepunih devetnaest godina. Kako ste to prihvatili?
Što reći. Nisam imao nekog izbora nego pomiriti se sa sudbinom, mada se u biti čovjek nikada do kraja ne pomiri s tim.  Danas mi svaki razgovor o toj temi dođe kao neka vrsta terapije. Rado bih govorio sasvim otvoreno, no kako je Hrvatska zemlja u kojoj nije provedena lustracija, te su svi udbaši i kosovci još uvijek u državnoj službi, ne bi bilo baš uputno puno pričati. Oni su i tada, a pogotovo sada, u stanju učiniti bilo što da zaštite sebe i svoje interese. To je značajan broj ljudi koji su shvatili da poslije pada komunizma mogu ostati na vlasti jedino ako potpuno kontroliraju političke zatvorenike, medije i novac. Na žalost, novac danas znači vlast i ugled i pogotovo kad je novac u pitanju, onda se ne biraju sredstva za, pa čak bi se usudio reći , i fizički eliminirati onoga koga dožive kao prijetnju. Zato me ispričajte što vam neću puno toga moći reći.

NL: Vidim
da ste užasno nezadovoljni i ogorčeni što se neke stvari nisu promijenile...
Naravno. To je čista istina, no mnogi je danas ne žele čuti.Nekima nije u interesu da se o ovoj temi govori, neki su u strahu za sebe, boje se suprostaviti, a neki su jednostavno umorni od svega i ne vide način da se išta od ovoga promjeni. Vidite, na ovoj temi sam ja dobio politički azil. Naime, tek kad sam objasnio njemcima kako u Jugoslaviji djeluje mehanizam autocenzure, dobio sam politički azil.

NL: Vi ne spominjete komuniste, već samo UDB-u i KOS. Zašto?
UDBA i KOS su bili štit i mač Saveza Komunista Jugoslavije koji je bio stvarni arhitekt komunističkog zločina. NL: Mislite li da bi se provedbom lustracije kod nas poboljšao život političkim zatvorenicima? Apsolutno. Ako ne u materijalnom smislu, priznavanju statusa, prava i slično, a onda barem bi imali neku duhovnu zadovoljštinu i osjećali bi se sigurnije. Najteže je u samici

NL: Vratimo se Vašoj presudi. Poslali su Vas u Staru Gradišku. S kim ste dijelili  ćeliju?
Sa mnom u ćeliji je osam mjeseci bio Zvonimir Črvenko. Prikraćivali smo vrijeme pričama, a on je imao izuzetan smisao za humor tako da mi je uz njega brže prolazilo vrijeme i nije mi bilo dosadno. Dosta mi je zgoda ispričao iz vremena svog školovanja u Americi. Kad je došao u Staru Gradišku na drugi odjel, mislim u ljeto ’73. , ja sam već bio tamo. Sjećam se da ga se ta bijeda Stare Gradiške toliko dojmila da je bio sav nekako izgubljen, uplašen i dezorijentiran u početku.

NL:Tko Vam je još ostao u sjećanju od tadašnjih robijaša?

Na četvrtom odjelu su tada bili Josip Oblak, Blaž Bordić, Ilija Ljeskarac, Krešo Parać, Krešo Mikolčić, Vlado Gotovac, Zlatko Tomičić, Makso Cargonja, Eugen Bratović, Drago Prlj,  Josip Strmecki. doktor Posavec, Ivo Veljača, Anto Prozoran i mnogi drugi kojih se trenutno ne mogu sjetiti. Mi smo svakodnevno na hodniku razgovarali o povijesti, politici, filozofiji. Sjećam se kad je takozvana "bugojanska grupa" ubačena, Gotovac je odmah rekao:“To je UDB-a napravila da bi ušutkala kritike zapada protiv našeg zatvaranja". U to vrijeme iz Amnesty Internationala su se raspitivali za nas, međutim UDB-a je sve činila da zataškaju naše postojanje uopće.

NL: Kakav je režim bio u Staroj Gradiški?
Sve su radili da nas unište. Ciljano su nam uništavali zdravlje, a osobito su se trudili oslabiti nas psihički. Rijetki su  politički zatvorenici koji su izišli zdravi iz zatvora. U prvih šest mjeseci dva puta sam  bio kažnjavan sa po trideset dana samice. To mi je bilo najteže. Sam si punih trideset dana u mračnoj, tijesnoj i hladnoj prostoriji. Nemate s kime niti riječ prozborit. Svašta Vam tada prolazi kroz glavu i vjerujte da je najteže izvući se odatle zdrave psihe. Sjećam se da je Josip Oblak psihički stradao nakon batinanja i samice.

NL: Da li su Vas ikada fizički zlostavljali?
Nisu me nikada batinali ako na to mislite no mnogi su prošli svašta. UDB-in repertoar uništavanja je bio od trovanja virusom hepatitisa, preko klasičnog batinanja i psihičkog slamanja, do elektro šokova. Za ove zločine u Hrvatskoj nitko nije krivično niti prekršajno odgovarao, a njihovi idejni arhitekti čak ni moralno. Preko naših kostiju na piramidu vlasti tada se uspeo mladi, ambiciozni, Ivica Račan, a preko suđenja Črvenku i meni Ivan Fumić. Kad bih svih za koje znam da su se okoristili tuđom nevoljom sada nabrajao, vjerujte da bi niz imena bio podugačak, a da ne govorim da bi bilo puno onih u samom vrhu vlasti. Iznenadili bi se za neke jer danas su oni veliki domoljubi. Nakon zatvora u emigraciju

NL: Po odsluženju kazne otišli ste u emigraciju?

Ne odmah. Vratio sam se najprije kući i pokušao završiti studij, dobiti nekakav posao. Kad su nakon dvije godine opet počela uhićenja i kad sam doznao da imaju u planu i mene ponovno proganjati, odlučio sam se za odlazak preko granice. Otišao sam u Njemačku i tamo zatražio politički azil.

NL: Kada ste se vratili u Hrvatsku?
Vratio sam se odmah po osamostaljenju, no nisam se odmah preselio. I danas živim na relaciji Hrvatska – Njemačka. NL: Zašto? Niste li jedva dočekali oslobođenje i samostalnost? Jesam, no kako sam prije već napomenuo, lustracijski zakon nije proveden u nas. Vjerujte mi da sam se u jugoslovenskom zatvoru bolje osjećao, nego danas u slobodnoj i neovisnoj  Hrvatskoj za koju sam robijao.
Država jako malo pomaže bivšim političkim zatvorenicima NL: Danas ste predsjednik jedne udruge bivših političkih zatvorenika. U Zadru postoje tri slične. Zašto ste osnovali novu udrugu?
Točno je da od 1990. postoje udruge političkih ztvorenika. Tri su osnovane na nivou Republike Hrvatske, a tu u Zadru su samo njihove podružnice, odnosno ogranci. Ne slažem se sa načinom rada tih udruga i smatram da su pojedinci iz tih udruga više doprinijeli spriječavanju donošenja lustracijskog zakona, nego njegovoj afirmaciji i donošenju,. Također mislim da neki od njihovih čelnih ljudi ne bi trebali biti tu.

NL: Zašto tako mislite?
Na čelo jedne od tih udruga instaliran je čovjek koji se l984. vratio iz emigracije, a čije je ime na popisu udbaša. Taj je svim srcem bio za Tudjmanovu "Pomirbu", a ona je prvo negacija zdravog razuma pa onda i lustracije. Zacijelo je eklat bez presedana da je UDB-a taj lik instalirala za predsjednika internacionalne asocijacije zatvorenika savjesti. U drugom slučaju su na čelu udruge su apsolutno nesposobni ljudi. To kažem jer čak nemaju internetsku stranicu pa nije jasno kako komuniciraju sa članstvom, a njihova povremena prisutnost u medijima bivšim sabornicima služi za osobnu promociju. Treću udrugu vodi čovjek koji ima “krovnu štetu”. Taj se javno deklarira kao ustaša, te je to famozan argument drugoj strani da se zapita "neće li nas to ustaše lustrirati".Dakle, po mom mišljenju svi skupa su debelo zaslužni da i danas nakon 17 godina od pada komunizma Hrvatskom vladaju komunisti, a politički zatvorenici nemaju lustracijski zakon. Namjerno ne navodim imena ovih ljudi jer će se oni sami prepoznati u ovim riječima, a i svatko tko razmišlja svojom glavom, znat će o komu se radi. To je razlog što sam sa nekoliko prijatelja osnovao udrugu čija je glavna zadaća lustracija i pravedna odšteta bivših političkih zatvorenika.

NL: Koliko znam nekakva odšteta je isplaćivana?
Da. Oni koji su nas tada progonili donijeli i su Zakon o bivšim političkim zatvorenicima po kojem smo za dan rada u najtežim uvjetima dobili 54 kune. Zamislite, za deset sati teškog noćnog rada 54 kune, cijelih 5,40 kn satanica. Poslije smo dobili i nekakve povlaštene dionice, valjda Stare Gradiške i Golog Otoka. Te dionice su bile nominalne vrijednosti 100 kuna, a tržišne 5 kuna po komadu. To je bacanje pijeska u oči i čista prevara i obmanjivanje i javnosti, a i političkih zatvorenika. Nedavno  smo zatražili od Vlade da nas izjednači u samo nekim pravima sa članovima SKJ, na koje su nam dali takav odgovor iz kojeg se zorno vidi tko danas vlada Hrvatskom.

NL: Jeste li uspjeli do danas riješti svoje stambeno pitanje?
Odmah ću vam objasniti kako to u praksi izgleda. RH je poslije rata 1995. godine donijela Zakon o područjima od posebnog državnog interesa, te su po tom zakonu pozvali i političke zatvorenike da im riješe stambeni problem. Meni su u Karinu dali započetu, devastiranu gradnju koju sam morao 90% dograditi. E kad sam bio gotov sa gradnjom. Država mi, sa svojim najvjernijim komunističkim kadrom otima tu kuću, sa obrazloženjem da smo mi zapravo samo čuvari napuštene imovine naših sugrađana pravoslavne konfesije. Hrvatska vlast na taj način, putem korumpiranog suda i stare komunističke garde u njemu, hrvatske političke zatvorenike koje nije uspjela uništiti u Jugo-zatvorima, pa poslije u emigraciji, na prevaru dovodi u Domovinu da bi nas tu dokrajčila.
NL: Želite reći da ste izigrani i da je hrvatsko sudstvo korumpirano?
Ja imam jako loša iskustva, a poznajem i mnoge u sličnim situacijama. Već osam  godina mi "sude" ne da bi postigli osuđujuću presudu, za koju uzgred nemaju niti jednog dokaza, nego da bi me financijski iscrpili i psihički uništili. Zbog toga sam zatražio izuzeće suda i sudaca u obrovačkom sudu radi udruživanja službenika suda, policije i tužilaštva i još nekih osoba u zločinačku organizaciju za što imam i nedvojbene dokaze. Imao sam problema sa obrovačkim sucem Igorom Berghausom, koji je kasnije premješten na mjesto  predsjednika suda u Biogradu.
Kada je novi predsjednik obrovačkog suda Božo Vukušić vidio da je otišao predaleko sa mojim slučajem , pokušao je taj predmet gurnuti od sebe, međutim,  predsjednik županijskog.suda, Antun  Klišmanić, nije to dozvolio, nego je poručio da u cilju ograničavanja štete, sudac Vukusšić riješi problem koji je sam napravio. Za sve ovo imam hrpu papira iz tih sudskih sporova, raznih riješenja, prijetnji uhićenjem, ovrhama i slično. Hrvatsko sudstvo, na koje vijeće Europe i Europska komisija imaju najveće primjedbe na hrvatskom putu u eurointegracije, radi besprekorno u korist hrvatske štete, doprinoseći najviše projektu zvanom destabilizacija državnopravnosti.

Planovi za budućnost

NL: Što trenutno radite i imate li kakve projekte? U našoj smo udruzi “Hrvatski politički zatvorenici – Goli Otok” za ovu godine postavili četiri važna cilja. Prvi je, senzibilizirati hrvatsku javnost o potrebi donošenja bar nekih elemenata lustracijskog zakona u izbornu regulativu za parlamentarne izbore 2007.  Drugi projekt je putujuća izložba fotografija sa temom zatvorenici savjesti, za koju nam država  projekt. Treće, radimo na tužbi protiv RH po zakonu o odgovornosti RH za štetu učinjenu zatvorenicima savjesti u SFRJ. Četvrti projekt je uključivanje zatvotenika savjesti u privatizaciju lukrativnih državnih poduzeća, jer je takozvana kuponska privatizacija bila bezočna komunistička prevara. Puno truda ulažemo u ove projekte i optimistični smo.

---------------------- T - C o m - - W e b m a i l ----------------------
    Ova poruka poslana je upotrebom T-Com Webmail usluge
    Uzivajte u shoppingu ne napustajuci udobnost svoga doma!